Kada govorimo o motivaciji, obično pričamo o tome kako motivisati sebe. Ali važan segment našeg života je i motivisati druge – da postignu, da isprave, promijene, pokrenu, ili ponekad da odustanu od nečega što nije dobro za njih ili druge.
Skoro svi mi to već radimo:
• Roditelji motivišu svakoga dana, jer moraju naučiti djecu da rade ono što je dobro, a izbjegavaju ono što je loše za njih.
• Menadžeri i preduzetnici treba da motivišu zaposlene na efikasnost i predanost.
• Stručni štabovi sportskih ekipa moraju motivisati igrače da izvuku maksimum i da budu efikasni pod pritiskom.
• Motivišemo druge da povedu računa o zdravlju ili da odustanu od nekih loših navika.
• Motivišemo partnera da nam posveti vrijeme, da nam pokaže pažnju, da negdje pođemo zajedno.
• Ponekad motivišemo druge na nešto što nije dobro za njih, zato što nama odgovara da imamo društvo u lošim navikama.
Kada nam je cilj da nekoga motivišemo da uradi bilo što, potrebno je da imamo u vidu da postoje dvije vrste motivacije: unutrašnja i spoljašnja. I jedna i druga mogu efikasne, premda na sasvim različite načine i u različitim kontekstima.
Ključna razlika je to što spoljašnja motivacija može biti efikasna na kratke staze. Za dugoročnu motivaciju, ona mora poteći iznutra.
Spoljašnja motivacija je ona koja nas navodi da nešto uradimo da bismo dobili nagradu ili izbjegli kaznu:
• Bavimo se sportom zbog novca, slave, ili trofeja.
• Raspremamo sobu da ne bismo bili kažnjeni.
• Vrijedno učimo da bismo dobili stipendiju ili odličan uspjeh.
• Vrijedno radimo da bismo dobili unaprjeđenje ili povišicu.
Unutrašnja motivacija se odnosi na sva ona ponašanja koja biramo zato što nam prijaju. To ne znači da ne prihvatamo i ne želimo nagradu i podsticaj, ali naš primarni motiv je ljubav prema tome. To bismo radili i kad ne bi bilo nagrade.
• Bavimo se sportom zato što uživamo u sportu.
• Raspremamo sobu zato što volimo da je uredno i zadovoljni smo kada to postižemo.
• Vrijedno učimo zato što volimo da stičemo znanje i uživamo u toj materiji, iskreno nas interesuje.
• Vrijedno radimo zato što uživamo u poslu, ili u uspjehu koji postižemo.
Spoljašnja motivacija nije loša stvar; štoviše, ona može biti veoma korisna u određenim situacijama. Spoljašnja motivacija je posebno važna kada treba navesti nekoga da radi nešto što mu ne prija. Većina roditelja će se prepoznati u ovome kada su u pitanju učenje i domaći zadaci.
Spoljašnja motivacija je takođe korisna:
• Za upućivanje pohvala i ohrabrenja, jer svakome prija da zna da je uradio dobar posao.
• Da zainteresujemo nekoga za aktivnost koja ga početno ne zanima.
• Da motivišemo na učenje i usavršavanje.
Spoljšanju motivaciju treba izbjegavati kada:
• Osoba već ima unutrašnju motivaciju da nešto uradi. To ne znači da nećemo nagraditi rad i trud, već da se nećemo služiti nagradom da bismo motivisali.
• Ponuda nagrade može učiniti da poželjna aktivnost djeluje kao naporni zadatak.
Kada imamo zadatak da motivišemo druge, glavna greška koju pravimo je da to radimo argumentima koji motivišu nas.
Zamislite da treba da ulijemo motivaciju za učenje nezainteresovanom djetetu. Ono što će većina roditelja uraditi je da djetetu kaže da će ostati nepismeno, neće moći da upiše dobar fakultet, neće moći da ima dobar posao.
Problem je što su te posljedice toliko apstraktne za jedno dijete, toliko daleke, da ne samo da mu neće biti motivacija, nego će mu “ući na jedno uvo, izaći na drugo”. Nije to stvar bezobrazluka djeteta, već je normalno, jer ono to ne može da razumije.
Isto se dešava kad djetetu kažemo da je to za njegovo dobro. Šta to uopšte znači?
Jedino što postižemo ovakvim argumentima je da dijete zaključi da ga ne razumijemo.
Postoje 3 faktora koja je korisno da znamo kada motivišemo druge:
Prvi i najvažniji faktor je da otkrijemo šta motiviše drugu osobu. Na primjer, tačno je da većina djece najviše voli da igra igrice jer su one najatraktivnije, ali nije istina da dijete zanima samo to. Dijete želi da pripada, da bude voljeno, da osjeća podršku, da pobjeđuje.
Svako ima neke želje i ambicije za sebe. Potrebno je prepoznati koje su postavljajući pitanja i praktikujući aktivno slušanje. Onda kada upoznate unutrašnji svijet druge osobe i čujete riječi kojima govori o onome što joj je važno, koristićete te iste riječi da biste je motivisali i sve će biti potpuno drugačije.
Što preciznije koristimo izraze i rečenice koje je druga strana rekla, to će joj biti bliskija motivacija koju joj ulivamo.
Ako dozvolite da neko odluči sam, on će pružati manji otpor.
Northeastern Univerzitet: Kako motivisati zaposlene
Forbes: Kako motivisati zaposlene
Empowering Parents: Kako motivisati tinejdžere
